Davor Bruketa, direktor i suvlasnik kreativne agencije Bruketa&Žinić&Grey, govori o bezvremenosti dobrog dizajna, cjelovitom osobnom i poslovnom brendingu te emocijama koje izaziva umjetnost
Dosadno mi je kada se ništa novo ne događa. Ako imam osjećaj da su stvari repetitivne, preznojim se od muke i postanem depresivan. Jednostavno me uzbuđuje kada se događa nešto novo, iako to često bude prilično nepraktično u realitetu – odgovara nam Davor Bruketa na pitanje kako nastaju njegove vizije i što ga pokreće.
Za njega je sav smisao u stvaranju – umjetnosti i života – pa jasna granica između ta dva pojma kod kreativnog direktora i suvlasnika kreativne agencije Bruketa&Žinić&Grey ne postoji. Sjajan primjer za to je njegov stan, predivno osmišljen interijer u kojem su dom pronašli i brojni umjetnički detalji, među kojima se posebno ističu radovi mladih umjetnika. A njih se posebno trudi podržati, kako u privatnoj tako i u poslovnoj sferi.
U današnje vrijeme društvenih mreža svi traže kvalitetan brending, a kod vas je i taj osobni storytelling na vrhunskoj razini. Kako izgraditi dobru priču?
Dobra priča je jedino dobra ako je stvarna i istinita, a posebno je to važno ako je riječ o osobnim pričama. Lažne priče imaju kratak rok trajanja. Kvalitetna brend strategija samo izoštrava i fokusira sliku na nešto što već postoji osnova. Dobra je priča uvijek na neki način osobna, intimna, emotivna. Nas ljude zanimaju ljudi, njihove sudbine s kojima se poistovjećujemo. Čak i kad pričaš o puno ljudi, radiš to na primjeru jednog čovjeka.
Je li poanta u detaljima? Biste li rekli da su oni odraz vašeg života – uspomena, stavova, strasti, ljubavi, poruka sebi i drugima? Kod vas sve pršti od osobnosti, pa i životni prostor u kojem ste udomili i brojne umjetnine, no čini mi se da svi ti detalji nemaju samo dekorativnu funkciju nego kao da svaki za sebe priča neku vašu priču.
Prostori za rad i prostori za stanovanje imaju svoju funkciju. Prostor za rad prije svega mora biti funkcionalan, poticati energiju i kreativnost. Stambeni prostor je, barem u mom slučaju, napravljen tako da u prvom redu služi za odmor i opuštanje. Moram priznati da je to predstavljalo popriličan izazov u trenutku kada smo trebali raditi od kuće jer nije bio zamišljen za rad i trebao sam ga prilagoditi.
Koliko vam identitet životnog prostora utječe na kvalitetu života? Zanimljivo mi je da sve te umjetnine ni u jednom kontekstu ne izgledaju kao muzejski primjerci, nego daju energiju predivne obiteljske wellbeing oaze koju je lako zamisliti kao omiljeno mjesto obiteljskih i prijateljskih okupljanja, odmora, ali i nepresušne inspiracije.
Ne bih ga idealizirao i nazivao oazom. To je prostor u kojem se odvija život sa svim svojim sretnim i tužnim trenucima te sa svim izazovima koje život stavlja pred ljude. Funkcija tog prostora jest da nas podrži, da nam pomogne da se što bolje nosimo s materijalnim, psihičkim i svim drugim izazovima koje život pred svakog od nas stavlja. Dobro projektiran prostor jednostavno nam pomaže u savladavanju tih izazova. Ono čime si okružen zapravo je iznimno važno jer utječe na misaone procese, emocije i raspoloženje te zato treba pronaći to nešto čime se možemo okružiti da bismo se osjećali bolje.
Knjige, skulpture, namještaj, rasvjeta, radovi mladih studenata… Jasno je da vas ne zanima samo jedna vrsta umjetnosti. Kako biste opisali svoj kolekcionarski stil?
Nisam kolekcionar i nemam svoj stil. Kupujem umjetnost bez nekog osobitog plana i neke jasne kuratorske koncepcije. Kupujem ono što mi se sviđa iz bilo kojeg razloga, ne pristupam tome planski, projektno ili konceptualno, to je jednostavno stvar mog potpuno subjektivnog doživljaja nekog djela. Naravno da uz umjetnost vežeš emociju, nema tu racionaliziranja, jednostavno kupujem umjetnost koja mi se sviđa, od umjetnika koji mi se iz nekog razloga sviđaju. Ne pokušavam racionalizirati zašto mi se sviđaju. Ono o čemu ja u tom trenutku razmišljam jest “osjećam” li neko djelo ili ne.
Ne mogu racionalno objasniti zašto su mi neka djela draga, jednostavno jesu. No u cijeloj toj priči mislim da je važno, i to se i trudim, podržati umjetnost i kulturu ako je i dalje želimo imati. Moramo kupovati djela mladih umjetnika ako i dalje želimo imati umjetnike. Mlade ljude uvijek treba podržati.
